Maybe Tomorrow I'll find my way....home

Bok prijatelju...
Znas razmisljao sam...cesto to radim ovih dana posto su me mnogi iznevjerili ili nesto...htio sam te pitat...dali je ovo nase vrijeme i dali je ovo nas dan?? Hocemo li zivjeti zauvijek ovako izgubljeni ili cemo pronaci sami sebe i osobu koja nam treba!!!Mozda bi bilo najbolje da se svakom od nas da jedna prilika da vratimo vrijeme i ispravimo gresku koju smo napravili...no bi li nam to odgovaralo??da se jednostavno vratimo i ispravimo gresku...svi kakti puni znanja i iskustva!! Kad svi bolje razmislimo...i ne bi bilo dobro...jer onda bi nam bilo zao sto smo to iskustvo izbrisali iz sjecanja i jednostavno pravili se kao da ga nema!! Dali bi ste prijatelju rekli da je onaj kojeg volite glup i da vas zivcira...i tako stavili na kusnju vase prijateljstvo...ili biste nakon toga vratili vrijeme i rekli mu da volite tu osobu da vam je sve na svijetu i jednostavno ponasali ste kao da je sve uredu!!!Ne zelim vratit vrijeme iako ima puno dogadaja koje bi htio ispravit...no dobro...

Jednostavno cekam da mi ta osoba pokuca na vrata...da bude obasjana svom svojom bijelom svjetloscu...da joj oci svijetle poput sunca...!!Zelim da mi osvjetli zivot kao nitko do sad...nemora mi biti ljubavnica...zelim ju kao prijatelji kojeg nikad nisam imao ako nemoze biti nista izmedu mene i tvog savrsenstva...!!hocu li je docekat..neznam...mozda je vec tu al ju nisam vidio...i zbog mog neznanja mi se smije u facu a ja patim!!

Prijatelju srce mi puca i mrzim sve do ceg mi je nekad bilo stalo...zelim ju...a nemogu ju imati... pomozi mi!!!


''Nemojte se osvrtat i zaliti zbog proslosti jer zato sto je prosla. Niti se nemojte brinut o buducnosti jer ona ce tek doci. Brinite se o sadasnjosti i napravite je tolko lijepom da je se isplati sjecat!!''

Ida Scott Taylor

Bok prijatelju...

Ja iskreno mislim da cu prestat biti dobar prema svima i jednostavno upustit se u tu silnu tamu i postat toliko hladan da mi do nikog nece stat...Toliko puta sam bio povrijeden i toliko je moje srce patilo da jednostavno ne moze vise!!

Sve te lazi, sva ta bol, svo to nepovjerenje... jednostavno NECU!!! Rade cu patit kao hladan...kao osoba kojoj do niceg nece stat, koja ce biti ujedno svoj najgori neprijetelj i najbolji prijatelj...Nitko me onda nece moc povrijedit...nece me bolit ako mi je netko lagao...!! Bit cu zatvoren...necu vise pruzat ruke onima koji tonu...necu vise bit rame na koje ce netko doc i plakat...jednostavno necu....

No...prijatelju mene zanima nesto...dali ta tama ima ime?? Ta okrutnost...ta mrznja...kako nas samo nade?? Sto ona potajno ude u nas zivot ili smo ju mi sami zagrlili i prihvatili??Sto se to dogada s nama??Ovaj svijet je postao takav da svako novo dijete postaje kao vojnik koji saljemo u rat...i nadamo se da ce se sigurno vratit , znajuci da ce se ipak neki izgubit putem...

"Dali ova tama ima ime?? JEL TO TVOJE IME...."

Robert Louis Stevenson

Wait dear, a white horse is walking down my street here,
your words are creeping at my feet
I fear, sunrise will come to soon and you'll disappear
into the haze of this city and go south...

look out, they're coming after us with big guns,
they're only gonne tell you all the bad things I've done
even if they words they say aren't true they've won,
any I'm left here dyin in the sun

oh...seems like I'm always on my own,
seems like I'm never coming home
seems like I'm always on my own...

late nights, won't do me justice
cause when I drink...I just get so damn depressed,
and its not like, I ain't trying to get over you.
it's just hard to look at the seasons, pass me over too...

oh...seems like I'm always on my own,
seems like I'm never coming home
seems like I'm always on my own...
(all the stars and boulevards ain't close enough for you...)

one last phone call from you, it wouldn't hurt much,
just like to hear your voice and pretend to touch,
any inch of you that hasn't said it all or read it all or sung
my life away

''Razum i strast kormilo su i jedra tvoje duse koja plovi more. Ako se jedno slomi, mozes samo plutati ili stajati na pucini. Razum sam sila je koja zarobljava...A neusmjerena strast plamen je koji sam sebe UNISTAVA!!''

Khalil Gibran


Prijatelju....dosta mi je svih ovih osjecaja koje drzim u sebi...mozda da se povjerim nekom, jednostavno trebam nekog tko ce stat na moju stranu i pomoci mi.Hocu nekog tko ce mene voljeti kao i ja njega...tko ce mi pomoci ponovo otvoriti srce nekom i tko ce me rastopit svojim pogledom i dodirom. Osjecam se kao da je moje vrijeme vec proslo a tako sam mlad...ako nista drugo zelim pravog prijatelja koji ce uvijek stat na moju stranu i pomoci mi dok sam u nevolji...

Osjecam se kao divlji konj koji bjesni sumom i trci kao da nema izlaza...samo trcim i trcim i izbjegavam kontakt s svaki...Zasto bjezim...od kog se skrivam!! Skrivam se od NJE... ne zelim ju pogledat u oci i rec joj da me povrijedila i kako mi je besramno uzela srce... Ja nisam kao ona... !! ja ne zelim povrijedit nikoga...uvijek svima ugadam i pravim se da je sve u redu i trpim sva sranja oko mene!! Smijem se a nije mi smijesno...

Da prijatelju...na rubu litice sam...nitko se ne zeli pozdravit samnom dok ja koracim prema svom kraju...ne prema smrti...nego prema novom sebi...!! Puno hladnijem,puno zatvorenijem....novoj osobi koja nece trpit gluposti i pravit se kao da je sve uredu i kako je sve jedna velika sala...ovo je stvarnost i sto mi prije nju prihvatimo to cemo prije shvatit da smo sami i da samo sebi mozemo vjerovat...ili ipak postoji netko tko je uz nas...

''Usamljenost je najtemeljnija cinjenica postojanja. Covjek je jedino bice koje zna da je uistinu samo''

OCTAVIO PAZ


Oprosti mi prijatelju zbog dugo ne javljanja, jednostavno nisam imao vremena. Upoznah mnogo ljudi, i dobrih i losih, no sve je to jedna velika nula. Da nema tebe i jos jedne osobe umro bi... da umro. Ta osoba mi je toliko puta pomogla, toliko puta me spasila i toliko mi puta dala ruku dok sam tonuo u vlastiti mracni ponor...No, znas prijatelju, ponekad se osjecam kao da ta osoba to radi samo zato jer to osjeca da mora, da je to uredu i dobro, a ne zato sto bi ona to htjela. Sjecam se svakog naseg razgovora, svakog naseg savjetovanj...svakog smijeha iza kojeg se skrivala neopisiva bol i patnja. No uz tu osobu... ima jos osoba u mom zivotu. Svaka od njih je poseban na svoj nacin...no oni su samo prolaznici u mom zivotu.Mozda jesu spremni pomoc i sve, no svakog trena spremni su otici...njima ne vjerujem. Ocito se pitas zasto,no prijatelju odgovor je jednostavan. Lazi... sve lazi koje su rekli...sve te stvari me jako pogode i svoju bol skrivam iza smijeha i glupih viceva. Svi nasi razgovori su bili neozbiljni i neukusni... nisam im se mogao povjeriti, a niti rec im svoje probleme jer su ocito bili bez problema. Oni su se zatvarali u neke ledene kutije da nitko nemoze doc do njih i do njihovog srca...

Prijatelju,svi mi jednog otidemo....no pitanje koje se svi trebamo pitati nije kada cemo otici...nego hocemo li

Danas razmisljah o zivotu. Shvatih kako sam ja jedan od mnogih koji kroce ovim tuznim i usamljenim svijetom. Prijatelju, strah me! Strah me, da ce me ovaj svijet sjena i zlobe uvuci u svoju tamu i pretvoriti me u jednog od dvolicnih, hladnih i zlih ljudi. Ne zelim biti poput njih, nista ne osjecati, ne brinuti se i jednostavno ne voljeti. Ne mogu ja to!! Ti ljudi, kao da je vrijeme maskara, promjene svoje osobine i izgled u djelicu sekunde, odbacivsi ono sto su mislili da je lose i ono sto im je prije smetalo. Ne mogu ja to... ne zelim ja to!! Srce me zaboli i pocnem drhtiti svaki put kad pomislim na to...Taj strah, ta tama, svi ti ljudi koji kroce ovim svijetom, podsjecaju me na lutke koje netko ili nesto kontrolira. Moj zivot je zivot na granici toga, ljubavi i mrznje, topline i hladnoce, svijetla i sjene... DOBROG i LOSEG!! Ja sam zarobljen u kuci koja gori, ne mogu nikog nazvat da me spasi, nema izlaza... jedino sto mogu je cekati da se cijela kuca urusi na mene i pretvori me u vlastitu nocnu moru!! Mogu cekati, cekati i cekati trazeci izlaz iz ovog goruceg labirinta ciji izlaz zna samo jedna osoba od koje sam udaljen. Ta osoba je simbol dobrote i ljubavi u meni, njezin dodir lijeci svaku bolest i njezina pojava proljepsava dan!! Vidio sam je sjedeci na oblaku gledajuci ljude kako se secu. Pokusavao sam joj prici da me spasi, da mi da nade za nastavak ovog zivota, no... zakasnio sam. Prijatelju, sva moja sreca, sva moja nadanja su prekinuta zato sto ona ima drugoga. Ona umjesto da spasi mene, spasava nekog tko zapravo niti ne treba pomoc. Prijatelju, svu moju nadu ovog svijeta ona je odbacila ili je dala onom tko ju drzi u narucju. Neznam prijatelju sto cu...da se upustim u tamu ili da tragam za nekog drugom osobom koja ce me spasit...ne znam, prijatelju neznam! Jedino sto sad mogu je zazmirit i sanjat ovaj zivot koji sad vodim, koji se nece razlikovat od sna...Kad malo bolje razmislim, prijatelju, moj zivot je poput necijeg sna!!! Neznam niti dali je ta osoba uzivala u njemu ili prezire noc kada je sanjala ovu moju nocnu moru...